struka(e): ekonomija

industrijska revolucija, prevrat u proizvodnoj tehnici izazvan izumom i primjenom novih radnih strojeva koji su omogućili organizaciju proizvodnje u velikim razmjerima. Industrijska revolucija započela je najprije u engleskoj tekstilnoj industriji otkako je 1733. John Kay izumio »leteći« čunak (flying shuttle), primjenom kojega se udvostručio radni učinak tkalaca. Time se pojavilo »usko grlo« u predionicama i potreba za poboljšanjem tehnika predenja. Problem su riješili Hargreavesovi strojevi, koji su omogućivali istodobno posluživanje više vretena (jenny, 1760), odnosno predenje 12 do 18 niti (spinning jenny, 1767), te Arkwrightov stroj za predenje na vodeni pogon (water frame, 1769). Daljnjim su izumima prošireni kapaciteti tkaonica i povećana je proizvodnja.

Industrijska revolucija dobila je snažan poticaj otkrićem parnoga stroja J. Watta (patent 1769), koji se ubrzo počeo masovno primjenjivati u industriji, oslobodivši je od izravne ovisnosti o prirodnim izvorima energije. Prva tvornica na parni pogon proradila je u Londonu 1772., a u Hrvatskoj je parni stroj prvi put primijenjen u tvornici papira u Rijeci 1835.

Parni se pogon proširio i na ostale grane proizvodnje, pa doveo do prave revolucije u kopnenom i pomorskom prometu. Tako je 1807. R. Fulton sagradio prvi parobrod, a 1814. G. Stephenson prvu parnu lokomotivu. Prva željeznička pruga javnoga prometa bila je pruga Stockton–Darlington, otvorena 18. IX. 1825. U Hrvatskoj je 1862. otvorena željeznička pruga Sisak–Zagreb–Zidani Most.

Brzi razvoj prometa tražio je povećanje proizvodnje željeza i čelika, odnosno razvoj metalurgije, pa je utjecao na razvoj strojogradnje, proizvodnje strojeva koji proizvode strojeve. U čeličnoj su industriji izumljeni novi postupci i uređaji za dobivanje čelika i čeličnih poluproizvoda – pudlovanje, valjanje, Bessemerova peć (1856), Siemens-Martinova peć (1864) i dr.

Industrijska revolucija omogućila je velik gospodarski razvoj, ali je izazvala i krupne socijalne probleme. Uvođenjem strojeva velik broj radnika ostao je bez posla, što je dovelo do radničkoga otpora protiv uvođenja strojeva i do njihova uništavanja (→ luditi). Potkraj XIX. i u prvim desetljećima XX. st. također je došlo do prekretnice u razvoju industrije, odnosno do novih industrijskih revolucija. Otkrića elektromotora, dalekovodne mreže visokoga napona i trofazne struje omogućila su široku primjenu električne energije u industriji, a razvoj kemijske industrije i pojava motora s unutar. izgaranjem doveli su do nagloga razvoja petrokemijske industrije i cestovnoga prometa.

Najnovija znanstveno-tehn. revolucija, koja je počela pol. XX. st., naziva se i trećom industrijskom revolucijom, a temelji se, među ostalim, na kompjutorizaciji i robotizaciji proizvodnih i komunikacijskih procesa, mirnodopskoj primjeni nuklearne energije, sve široj uporabi sintetskih, polimernih materijala te na biotehnologiji.

Industrijska revolucija u Hrvatskoj otpočela je pol. XIX. st. Velik zamah dobila je u razdoblju 1950–75. Od tada je usporena, pa se govori i o dezindustrijalizaciji, premda se postojeća industrija preustrojava u skladu s novim težnjama znanstveno-tehnol. razvoja u svijetu.

Citiranje:

industrijska revolucija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/industrijska-revolucija>.